Moj internet dnevnik
Škola danas-dnevnik učiteljice
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
TagList
Anketa
Što mislite o učitelju/učiteljima koji, kad se roditelj usudi postaviti pitanja o očitim kršenjima prosvjetnih zakona i pravilnika, na učenika primjene drugačiji način ispitivanja i ocjenjivanja? I ravnateljima koji kažu da do toga može doći?



Nema zapisa.
Blog
petak, studeni 17, 2017


skola-danas @ 21:41 |Isključeno | Komentari: 0
petak, srpanj 21, 2017

Razmišljala sam o postupku ravnateljice Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja i riječima "nacionalna veleizdaja" kojima je nazvala rezultate naših učenika na maturi. Mada su je sada neki prozvali u smislu što je do sada čekala vjerojatno je ovo bilo hrabro od nje. Prošloga sam ju travnja, na simpoziju nastave fizike u Zadru deset minuta "špotala". Jer nam je prije toga pola sata, čitajući s prezentacije, govorila kako NCVVO poboljšava učenje i poučavanje, itd... Nakon njenog izlaganja sam se javila za riječ i rekla joj da taj centar samo frizira podatke i otkad postoji prikriva očajno stanje u sustavu, a trebao bi ukazivati na njega. Rekla sam joj da je matura uzrokovala manje znanje budućih studenata, argumentirajući rezultatima brucoša upravo na njenom fakultetu, FER-u, u godini prije i dvije godine nakon uvođenja mature. Uspješnost polaganja na sva 4 glavna predmeta je padala u dvoznamenkastim iznosima. Rekla sam da su izmislili nižu razinu mature da bi prikrili očajne rezultate naše djece. I da se u Sloveniji viša i niža razina razlikuju u tome što se na višoj piše pola sata kraće. I da su pragovi 40 posto, a ne 25 (na vjeronauku je jedne godine bilo, čini mi se, 9 posto Smile ). Da mi stavimo takvu maturu većina bi naših maturanata pala. I još puno toga. 
Nije mi ništa odgovorila, ali je sada izišla u javnost s tim riječima. I to mi se, nakon što sam razmislila, jako sviđa. Vjerojatno će ju napadati, pogotovo oni koji očekuju da se stanje prikriva da bi i dalje lovili u mutnoj vodi. Za nju sam čula, od nekoga tko ju zna, da je prije nekoliko godina imala dobre ideje, vjerojatno još čuče negdje u njenoj glavi. Nadam se da sam u pravu i da će nastaviti ukazivati na nacionalnu veleizdaju. Idući bi joj korak trebala biti pisma saboru, premijeru, ministrici. Javna pisma. Ako se usudi nastaviti.

skola-danas @ 12:59 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 20, 2017

CARN-et je prilično mlako odgovorio na moj tekst objavljen u petak, na prilično udarnom mjestu, između najčitanijih Večernjakovih kolumnista. Nisu odgovorili na što će se točno potrošiti silan novac, već da postoje komisije koje kontroliraju potrošnju. Neš' ti komisija. Niti su argumentirali korist nastave kakvu planiraju uvoditi u naše škole, što i ne mogu argumentirati jer su na svjetskim razinama provedena istraživanja koja su dokazala upravo suprotno od toga što nam prodaju. A posebno mi je iritantno što one koji ne žele sudjelovati u njihovoj akciji proglašavaju manje kompetentnima pa sam si dopustila malo samohvale. Mogla sam još napisati i da sam od učenika na nacionalnim testovima dobila najbolje ocjene, pisali su da je nastava fizike zanimljiva, razumljiva i istraživačka. I ne pada mi na pamet unazaditi ju.
CARNet-ov tekst:
"Hr­vat­ska aka­dem­ska i is­tra­ži­vač­ka mre­ža – CARNet ovim pu­tem že­li po­jas­ni­ti na­vo­de ko­je je gđa. Du­brav­ka Sa­lo­pek We­ber, uči­te­lji­ca fi­zi­ke u dvi­je za­gre­bač­ke ško­le, na­ve­la u svom pi­smu o CARNe­to­vom pi­lot pro­jek­tu e-Ško­le. Gđa. Sa­lo­pek We­ber u svom pi­smu spo­mi­nje pro­jek­te i re­zul­ta­te ko­ji ni­su dio pi­lot pro­jek­ta e-Ško­le. Na­ve­de­ni pro­jek­ti znat­no su ma­njeg op­se­ga i obu­hva­ta u od­no­su na pi­lot pro­jekt e-Ško­le te su i nji­ho­vi re­zul­ta­ti u skla­du s ti­me. Doj­mo­vi ko­je gđa. Sa­lo­pek We­ber iz­no­si od­no­se se na ma­li pro­jekt ko­jim je bi­la obu­hva­će­na ško­la u ko­joj gđa. Sa­lo­pek We­ber ra­di, a u sklo­pu ko­jeg je do­na­tor (ko­mer­ci­jal­na tvrt­ka) do­ni­rao opre­mu za uči­oni­cu. Sva­ka­ko že­li­mo is­tak­nu­ti da ne­ke ko­le­ge nas­tav­ni­ci, ko­ji ta­ko­đer ra­de u toj ško­li, ne di­je­le miš­lje­nje gđe. Sa­lo­pek We­ber, od­nos­no sma­tra­ju do­ni­ra­nu opre­mu iz­nim­no ko­ris­nom za sva­kod­nev­nu nas­ta­vu. No tu, ka­ko smo uvod­no i is­tak­nu­li, ni­je ri­ječ o pi­lot pro­jek­tu e-Ško­le, već o znat­no ma­njem pro­jek­tu. Pi­lot pro­jekt e-Ško­le obu­hva­ća 151 ško­lu iz ci­je­le Hr­vat­ske. Nje­gov cilj ni­je sa­mo opre­ma­nje ško­la IKT opre­mom i in­fras­truk­tu­rom, već i edu­ka­ci­ja nas­tav­ni­ka o pri­mje­ni IKT-a u nas­ta­vi te ra­zvoj di­gi­tal­nih sa­dr­ža­ja, ma­te­ri­ja­la i sce­na­ri­ja po­uča­va­nja, kao i e-Us­lu­ga ko­je će una­pri­je­di­ti pos­lo­va­nje ško­la i kva­li­te­tu nas­ta­ve. Upra­vo je sve­obu­hvat­nost pi­lot pro­jek­ta e-Ško­le ono što ga či­ni vri­jed­nim u sva­kom po­gle­du. Pro­ved­ba ovog pro­jek­ta, ko­jem po­dr­šku pru­ža i Mi­nis­tar­stvo zna­nos­ti i obra­zo­va­nja, ne bi bi­la mo­gu­ća bez fi­nan­cij­ske po­dr­ške Eu­rop­ske uni­je, ko­ja ga su­fi­nan­ci­ra s čak 85 %. U skla­du s ti­me, nad­lež­na ti­je­la ko­ja su ime­no­va­na na na­ci­onal­noj ra­zi­ni ko­or­di­ni­ra­ju i pra­te pro­ved­bu pro­jek­ta (uklju­ču­ju­ći i po­troš­nju fi­nan­cij­skih sred­sta­va). Svjes­ni smo da u pri­mje­ni IKT-a u nas­ta­vi raz­li­či­te ško­le i nas­tav­ni­ci ima­ju i raz­li­či­te di­gi­tal­ne kom­pe­ten­ci­je. Ima­ju­ći to na umu, pri­la­go­di­li smo na­či­ne edu­ka­ci­ja i ko­ri­šte­nja IKT-a u nas­ta­vi i sva­kod­nev­nom pos­lo­va­nju ško­la za raz­li­či­te ra­zi­ne ko­ris­ni­ka u ško­la­ma. Cilj nam je da se opre­ma i di­gi­tal­ni ma­te­ri­ja­li ko­ris­te u sva­kod­nev­noj nas­ta­vi te nam je žao ako ne­ke ško­le ne sli­je­de tak­vu prak­su. U sklo­pu pro­ved­be pi­lot pro­jek­ta e-Ško­le re­do­vi­to pri­kup­lja­mo po­vrat­ne in­for­ma­ci­je od nas­tav­ni­ka, a po­seb­no nas ra­du­je ka­da su one po­zi­tiv­ne. Miš­lje­nja nas­tav­ni­ka su nam dra­go­cje­na te ih nas­to­ji­mo uva­ži­ti ka­da god je to mo­gu­će."
Moj odgovor  je, navodno, danas objavljen. Kasnije ću u grad pa ću kupiti Večernji ili će mi ga donijeti netko od mojih zaposlenih muškaraca. U stvari je čudno kako mi podatci dođu upravo kad mi trebaju. Poput podatka o lošim rezultatima moje bivše gimnazije na ovoj maturi, što dokazuje da im sudjelovanje u projektu e-Škole nije koristilo nego štetilo. 
" Obrazlažući ciljeve projekta e-Škole CARNet nije objasnio kako će se potrošiti planirani iznosi novaca koji bi, kad bi se to provelo u svim školama, bili veći od cijene Pelješkog mosta. Planirana edukacija i izrada digitalnih nastavnih sadržaja ne može toliko koštati. (Ne)sudjelovanje razvijenih zemalja EU u projektu Scientix, kojem je cilj razvoj digitalnih materijala u STEM području, sam spomenula jer za to postoje podatci, projekt e-Škole ne postoji u tim zemljama pa ne mogu uspoređivati. Ali postoje podatci o globalno provedenim studijama koji svi pokazuju da će to što CARNet planira provesti spustiti naš obrazovni sustav stepenicu niže. O korištenju takve učionice u jednoj od škola u kojima radim sam pitala učenike sedmih i osmih razreda, više od godinu dana nakon što smo ju dobili. Rekli su da su u njoj bili samo jednom, za potrebe snimanja na kojem su glumili da nešto rade na tabletima, što im je bilo smiješno. Ako ju netko od mojih kolega redovito koristi to radi jako konspirativno. Napomenula bih da sam u toj školi, u kojoj radim na 30 posto satnice, učitelj koji ima najviše učenika na županijskim i državnim natjecanjima u znanju, ali i učitelj kojeg roditelji i učenici vole jer sat održavam tako da se na njemu nauči propisano gradivo, zadaće nikada ne zadajem. Digitalne nastavne sadržaje odavno koristim kad to ima smisla, ali u prikazivanju snimke pokusa koji djeca mogu sama izvoditi smisla nema. Takozvani scenariji učenja koje je prošle godine CARNet slao po školama su bili jednostavno strašni, a ovi koji su sada objavljeni izgledaju kao šalabahteri za učitelje koji ne znaju raditi.
Kolika je korist sudjelovanja u projektu e-Škole se lako može prosuditi. U dobrim se obrazovnim sustavima za prosudbu koriste rezultati mature. Oni se kod nas kriju, čak ni sami nastavnici ne mogu saznati rezultate svojih učenika. Uspjela sam saznati rezultate za gimnaziju koju sam i sama pohađala. Ogulinska gimnazija Bernardina Frankopana je jedna od 19 škola koje su prve uključene u projekt e-Škole. Na prethodnih 7 matura im nikada ni jedan učenik nije pao na obveznim ispitima. Ove ih je godine palo 13 posto, što je puno više od nacionalnog prosjeka za gimnazije koji iznosi 3,3 posto. Treba li veći dokaz „koristi“ uključivanja u projekte koji, ili otkrivaju neku davno otkrivenu „toplu vodu“ ili su skupi i opasni eksperimenti koje samozvani stručnjaci proglašavaju revolucijom u obrazovanju?! Trošiti silan novac, energiju i vrijeme učitelja i učenika na besmislice ne može dati zdrave plodove. I ne daje.
Osoba koja bi trebala ovih dana pisati ovakve tekstove, uspoređivati statistike i upozoravati na projekte s opasnim namjerama je ravnateljica Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Kad bismo na maturi stavili zadatke i pragove polaganja kakve imaju naši susjedi Slovenci palo bi više od pola naših maturanata. O njihovim rezultatima na PISA testovima možemo samo sanjati. Pa bi moj savjet svim obrazovnim reformatorima s dobrim namjerama bio:“Recept za uspjeh je jednostavan, u susjedstvu je.“"

skola-danas @ 10:26 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 14, 2017

Danas mi je objavljen tekst koji sam jučer poslala u Večenji list. Mogla bih pisati puno više jer imam puno više argumenata, ali se moram ograničavati dopuštenim dimenzijama teksta.
Zabavno je to kako CARNet predstavlja rezultate svojeg pilot projekta e-Škole upravo kad mi svi odemo na godišnji odmor. I kako se planira organizirati trošak 300 milijuna kuna preko ljeta.
Evo teksta:

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak kaže da je pilot projekt e-Škole u prvoj fazi pokazao dobre rezultate. Otkud joj ti podatci? Moja je škola dobila digitalnu učionicu izvan projekta. Stručna usavršavanja koja sam pohađala su mi bila gubljenje vremena, a nisam vidjela ni jedan jedini upotrebljiv digitalni materijal. Termin Samsung School, s čime se počelo, mi je od početka zvučao zabrinjavajuće, pogotovo kad sam čula da tableti stari tri godine ne rade na najnovijim varijantama programa. Tableti stoje u ormarima, a mi radimo i dalje kao prije, sa skromnom opremom za pokuse, ali učenicima daleko korisnijom od prikazivanja filmića. U nekim školama iz pilot projekta nastavnici iz STEM područja uopće ne rade u skupim digitalnim učionicama jer od toga ne vide koristi.
Zašto se sva jaja stavljaju u istu košaru, za koju već godinama, od onih koji su je isprobali, dobivamo informacije da je trula? Usporedit ću broj takozvanih ambasadora projekta u projektu Scientix kojem je glavni cilj bio razvijanje digitalnih nastavnih materijala u STEM području. Uspoređujem Hrvatsku s najrazvijenijim zemljama EU. Hrvatska ima 10 ambasadora, Austrija, Švedska, Norveška i Njemačka po 1, Belgija 2, Finska i Francuska 3, Danska i Luksemburg ih nemaju. Dok se u svijetu govori o digitalnoj demenciji koju uzrokuje prevelika upotreba svih vrsta ekrana koje su Nijemci nazvali lošim pravokutnicima (dobri su pravokutnici knjige i obiteljski stolovi za kojima se obitelji sve manje okupljaju jer ni djeca ni roditelji nemaju vremena) mi govorimo da je prikazivati maslačak ili rodu na ekranu revolucija u obrazovanju.
Pogledajmo još malo brojke. Za iduću fazu projekta e-Škole, u kojoj će sudjelovati 150 škola, planira se potrošiti 300 milijuna kuna, dakle 2 milijuna po školi. Škole će dobiti 2 tipa učionica, interaktivnu ili prezentacijsku učionicu. Prezentacijska će biti opremljena računalom, monitorom s funkcijom dodira i zvučnicima,  a interaktivne će škole dobiti i 30 tableta. Kako se god zbrajalo teško je doći i do 200.000, a kamoli do 2 milijuna kuna. Gdje je ostatak? S 300 bi milijuna kuna svaka učionica u RH mogla dobiti najnovije stolno računalo i projektor. Ili bi svaki učitelj mogao dobiti dobro stolno računalo. Moje vlastito ima deset godina, a ono u učionici za fiziku, u školi koja ima više od 900 učenika, čak 16.
Kad jednom ministar ili ministrica obrazovanja počnu govoriti o zastarjelim programima, pogotovo na fakultetima, koji učenicima i studentima ne daju vještine tražene na tržištu rada, kad počnu govoriti o projektima koji će opremiti naše, u prosjeku, loše opremljene kabinete za STEM područje, ali i za ostala područja,  vidjet ćemo da su došli  s dobrim namjerama, a ne kao predstavnici jednog lobija.

skola-danas @ 10:54 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 10, 2017
U današnjem Jutarnjem listu u članku naslova Ovo su škole koje imaju navalu superodlikaša Mirela Lilek govori o školama koje imaju navalu superodlikaša pa traže odobrenje za upis još jednog razreda. Kriteriji koje je uzela da školu svrsta u takvu su posve neobični. Jedini joj je kriterij broj bodova koje ima učenik koji je prvi na listi. 
Pa je tako u tih deset škola završila i ogulinska gimnazija Bernardina Frankopana koja je lani upisala 29 učenika u 2 razreda. Morali su nagovarati učenike da se upišu jer da su ostali na 28 imali bi samo jedan razred. Ove su godine imali 35-36 prijava u prvom roku i jako su sretni jer će im ostati dvije paralelke, koje oduvijek i imaju. Upisat će svakog učenika koji prijeđe bodovni prag.
15. gimnazija je svoj problem riješila još lani, uvođenjem prijemnog. Tako se riješe onih koji upisuju matematičku gimnaziju bez znanja matematike. Jer rezultati ovogodišnje provjere pokazuju da je više od 100 učenika, od 404 koji su pisali test,  na testu iz matematike imalo manje od 50 posto točnih odgovora, a našla sam i neke koji su imali tek dva točna, od 20. Za školu je ovakva selekcija jako dobra, mada tako možda otpadnu i neki učenici koji su imali tremu.
I 16. gimnazija je prošle godine uvela prijemni. Oni testiraju znanje stranog jezika, što je i logično za dvojezičnu gimnaziju. U stvari, oni već dugo imaju dodatne kriterije i nemaju "problem superodlikaša".
Gimnazija Tituša Brezovačkog ima veliku navalu jer je u jednoj smjeni, kao i 15. Već prošle godine imali puno učenika s maksimumom bodova  pa su trebali uvesti prijemni ispit. Mada su lani upisivali i učenike ispod maksimuma. Sada imaju prijavljenih 138 učenika s maksimumom bodova i traže odobrenje za još jedan razred. Ali ako se tih svih 138 ne upiše upisivat će i one s manje bodova, kao i lani. Njihov ravnatelj kaže da će prostorni problem riješiti tako da učionicu engleskog jezika, koja valjda postoji odnedavno, jer je prije 3 godine nije bilo, pretvori u jedan razred. To mu je bolje rješenje od toga da razred bude u učionici za likovni i glazbeni koje nisu po ničem specijalizirane?! Glazbu se može slušati s kazetofona koje učitelj donese u bilo koji razred, a likovni je poseban jedino po nekim skulpturama. Koje se više ne prodaju kao nekada. 
Ostale škole sigurno nemaju navalu učenika s isključivo peticama. Uostalom, svaka škola koja to želi može provesti prijemni ispit.
Većina ostalih škola će muku mučiti s time da popuni raspoloživa mjesta. U gimnaziji Dubrava najlošiji prijavljeni učenika ima samo 49,5 bodova. Sedma, koja se lani nije popunila u prvom roku, u ovom trenutku ima 1974 prijave na 255 mjesta, ali te su napuhane brojke dobivene gledajući ukupne prijave, a ne prijavljivanje škole koja je prvi izbor. A svaki je osmaš prijavljivao nekoliko škola.
Reći  da je rješenje problema superodlikaša u uvođenu hibridnog vrednovanja i male mature, što bi koštalo stotine milijuna kuna, je glupo. Jer ni matura nije riješila problem i svi fakulteti koji mogu birati imaju prijemne ispite. Kako ide s našim natalitetom i iseljavanjem mladih za desetak godina  možemo očekivati da će godina škole moliti djecu da se upišu. A vjerojatno i fakulteti, lani se, navodno, riječka Medicina nije popunila u prvom roku.
Članak daje i listu deset škola s najviše prijava. Na prvih 6 mjesta su medicinske škole. Što ima smisla jer medicinska sestra koja je svoju srednju školu završila s prosjekom 2-3 ima plaću 7-8 tisuća kuna, a programer  koji je u toj dobi imao puno bolje ocjene u puno zahtjevnijoj školi 6-7. Toliko o vrijednosti ocjena.
Ministarstvo bi trebalo pozvati na red ravnatelje koji su dopustili da dođe do toga da moraju tražiti otvaranje novih razreda dok su istovremeno neke škole poluprazne. Zašto nisu uveli prijemni ispit?! A ako im se odobre razredi, a ispadne da je to bila neka namještaljka trebaju dobiti otkaze. Jer jedan dodatni razred košta državu stotine tisuća kuna.

Na nijednoj listi nema Pete, koja je najbolja škola po rezultatima mature. Od tih najboljih u članku o navali superodlikaša spominju se samo Petnaesta i Šesnaesta koje i jesu uvele prijemni ispit i time riješile izbor. 
Osmašima bi jedini kriterij izbora trebao biti koje škole dobro pripreme za maturu i fakultet. A  takve se statistike rijetko vide.
Mislim da će mi idući članak biti recenzija Strategije. Od danas sam na godišnjem odmoru, konačno imam malo vremena.


skola-danas @ 14:05 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 5, 2017
Ovih dana, dok svi učitelji dovršavaju posljednje poslove, u Ministarstvu se vode rovovske bitke koje mnogim učiteljima, a kamoli nekome izvan struke, nisu jasne. Trenutno je Akcijski plan provedbe Strategije obrazovanja znanosti i tehnologije koji je donijelo Povjerenstvo za provedbu Strategije zaustavljen jer je izbacio neke mjere navedene u njoj. Spominje se nekih 129 mjera  koje u Planu nisu spomenute. Nisam vidjela Plan, po Jutarnjem izbacio je ovo:
1. Ne govori se o razvijanju sustava vrednovanja, ocjenjivanja i izvještavanja o uspjehu učenika. To je bio drugi korak koji se trebao provesti u Cjelovitoj kurikularnoj reformi, odmah nakon donošenja dokumenata. (Već zamišljam obavezne mjesečne sjednice na kojima se govori o svakom pojedinom učeniku, kako smo u doba HNOS-a imali mjesečna planiranja.)Što bi nam donio taj korak? Donekle smo upoznati s webinara koji su nas upoznavali s planovima CKR, barem su upoznati oni koji ih pažljivo slušali. O svakom bismo učeniku morali pisati liste praćenja njegovog napretka, što bi nas posao u priličnoj mjeri otežalo. OK, ako to ima smisla. To su uveli Englezi. Njihovi su učitelji bili iznureni, čitala sam njihove opise tog posla. Da sate i sate nakon nastave ispunjavaju te liste i da je to besmislen posao. jer i učiteljica u prvom razredu može procijeniti koje dijete može postati programer ili liječnik, a koje neće nikada biti sigurno ni u tablicu množenja. U ovaj paket ulazi i hibridno vrednovanje koje bi značilo ogromne troškove za informatizaciju škola, a njegova je korist vrlo upitna. Matura je značila pad u znanju studenata i već osmi put ne može proći bez nekih afera. A kad već spominjemo maturu... Kolegica iz fizike mi kaže da nije nikada bila lakša. Opet sam pregledala nižu razinu matematike. Od 28 zadataka samo 24. i pola 25. se ne mogu dati u osnovnoj školi. Apsurdno je da tu razinu polažu dvije trećine maturanata i da tijekom srednje škole pola njih za to bijedno znanje mora uzimati instrukcije. I kad su već spomenuti Englezi... Jedan od autora Strategije se nedavno vratio iz Engleske i rekao mi je da oni "uvoze" kineske učitelje da ih nauče kako predavati matematiku. I prevode kineske udžbenike. Jednostavan recept, nije li? Informatizacija u koju su uložili milijarde i detaljno praćenje i vrednovanje učenika su im donijeli stagnaciju u znanju učenika. Nije li GB prilično velik i dovoljan uzorak da shvatimo da ne trebamo ponavljati tuđe greške?!
2. Nema eksperimentalnog uvođenja reforme. Naravno da nema kad nije ni pripremljena. Kurikulumi su nedovršeni, za neke od njih su i njihovi autori izjavili da još nisu za primjenu. Ali imamo neke druge stvari koje su uvedene uz bombastične reklame, poput rada na tabletima u, npr. OŠ Vežice. To je napravljeno prije tri godine. Pa zašto se ne provjeri korist toga prije nego nastavimo bjesomučno kupovati tablete? 
3. Uklonjem model izbornosti u gimnazijama. Ovakav kako je zamišljen, da bi učenicima ostali svi predmeti i dobili bi ih još nekoliko se i treba ukloniti. Uz to... Podsjećam da su za razvijanje novih predmeta koje nitko neće upisivati  već potrošene desetine milijuna kuna iz EU fondova.
4. Uklonjene su pojedine mjere potpore za učenike s teškoćama i učenike romske manjine. Ne da mi se tražiti po Strategiji koje su to mjere, ali za dobar dio učenika s teškoćama ovakav inkluzivni način obrazovanja je zlostavljanje. Slušaju predmete koji im ne daju vještine s kojima bi možda nekada mogli biti korisni članovi društva i zadovoljne osobe, predmete koje ne razumiju i koji im nikada za ništa neće trebati. U javnosti se stvara fama da svaki učenik može ići u bilo koju školu, što je potpuna besmislica. U škole smo uključili učenike koji bi se našli samo u posebnim školama, kakvih Slovenci imaju oko 60. Laže se da im to razvija samopouzdanje, što bi i baba s placa shvatila da je nemoguće. Kolegica koja je defektolog po struci kaže da je čitala jedan diplomski rad u kojem je istraživanje pokazalo upravo suprotno, da je samopouzdanje ove djece veće u posebnim školama, ali mi smo te škole zapustili. Dobar dio njih izgleda kao da su iz stripa Alan Ford pa roditelji djecu radije upisuju u obične škole, ali to je Pirova pobjeda. Ista mi je kolegica rekla da se prilične pare vuku iz EU fondova za tu inkluziju, ali mi iz struke ne vidimo smisla. A ne vidim ni gdje su pare.  Isti izvor kaže da smo u razrede stavili djecu koja su nekada bila u posebnim odgojno obrazovnim skupinama, a u tim su skupinama sada djeca za posebne škole. S takvim početnim uvjetima se ne može dobro raditi, koliko god se mi trudili individualizirati i prilagođavati. Bilo bi zanimljivo znati koliko je točno para dobiveno za inkluziju i na što su točno pare potrošene. Već sam pisala da su Srbi iz pretpristupnih fondova izgradili izvrsnu školu za djecu s posebnim potrebama. Mi to nismo mogli jer je zemljište namijenjeno za izgradnju takvog centra jeftino kupio Ferenčak, a onda ga skupo preprodao.
5. Izbačen opći pojam e-škola. A da se istraži što se točno radi u onih 19 škola koje su prve opremljene? Što je koštalo barem milijun po školi, vjerojatno više. Gdje su ti digitalni materijali koji će biti puno bolji od postojećih, kojih i tako već ima previše? Što se radi u ovih 150 iz drugog kruga? Prošloga mi je tjedna kolegica iz biologije pričala kakve im budalaštine prodaju za stručno osposobljavanje za rad u e-školi. Poput filmića s maslačkovim sjemenjem, što učitelj kojeg to zanima i koji ne može naći maslačke jer živi u polarnom krugu, može naći na internetu. Opremu nisu dobili, ali ih se stručno osposobljava. A oni koji imaju opremu smatraju da su stručna osposobljavanja najčešće beskorisno gubljenje vremena. Za ogulinsku gimnaziju koja je u tih prvih 19 škola sam čula da nitko iz STEM područja ne radi u digitalnoj učionici, a nisu ni željeli ući u projekt. U mojoj zapadnoj školi koja je dobila digitalnu učionicu nitko iz predmetne nastave ne radi u njoj, osim za potrebe snimanja. Stručna su osposobljavanja bila loša, uopće nismo vidjeli kako to možemo kontrolirati što djeca rade na tabletima.
Strategija je donesena u listopadu 2014. Dvije godine nakon što se u svijetu počelo ozbiljno govoriti o problemima digitalne demencije. Puno godina nakon što je u svijetu postalo bitno kakve vještine imaš kad završiš neku školu. U Strategiji se infomatizacija predstavila kao čudo koje će preporoditi obrazovni sustav, a ne skupo ulaganje s negativnim rezultatima. Vještine, koje su u inozemstvu, a i sve više i kod nas, najviše cijene jer te poslodavac pita što znaš raditi, a ne koju si školu završio, se spominju marginalno, ugušene terminom ishodi
Neki sam dan na sastanku Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo u HAZU, čiji sam suradnik, rekla da ribu treba čistiti od glave. Stanje u visokom školstvu je tragično, a nitko o tome ne govori, barem ne o pravim problemima. Jedan je od njih spomenut u grupi u kojoj sam član, da ljudi s diplomama ne mogu naći posao jer ih se producira pet puta više nego što ima potreba. U petak me na sistematskom pregledu jedna od liječnica pitala znam li za radno mjesto učitelja povijesti. Sin joj ima 35 godina i stalno radi po zamjenama. Kad radi, trenutno nije te sreće. Trenutno imamo 1,3 mjesta na fakultetima na jednog maturanta. Sve to mi plaćamo. Najlakše je glumiti da se provode reforme u osnovnoj školi, mi smo budale koje su sve odrađivale. Drago mi je da čujem da neki kolege govore i da više ne slušaju gluposti za koje znaju da nikakvoga dobra neće donijeti. Ali još uvijek nas je premalo.
I na kraju... Strategija je  toliko loše napisana da bi prvo nju trebalo mijenjati. Jer, ili su je pisali ljudi koji nemaju pojma o struci, ili su imali loše namjere. Loše je i jedno i drugo.


skola-danas @ 16:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 9, 2017
Svi zainteresirani mogu u četvrtak doći na tribinu za koju sam dobila poziv, kao i dozvolu da ga proslijedim. 

Pozivamo Vas na Okrugli stol-tribinu u organizaciji Europskog pokreta Hrvatska i Europskog doma Zagreb
Digitalna demencija i kognitivne sposobnosti učenika
u četvrtak, 11. svibnja 2017. u 18:00 sati
Europski dom Zagreb, Jurišićeva 1/I
Prof. emer. Igor Čatić – voditelj tribine
Gosti tribine:
Prof. dr. sc. Goran Šimić: Digitalna demencija kao uzrok preuranjenog kognitivnog urušavanja
Tara Beata Racz, mag. psyh.: Odgoj i obrazovanje u digitalno-robotsko doba


Kratki sadržaj:

Digitalna demencija i kognitivne sposobnosti učenika

U Hrvatskoj je na djelu digitalizacija i robotizacija. Pritom je osnova fizičkog svijeta, proizvodnja, zanemarena.
Zamijećeno je da je posebno opasna pretjerana uporaba računala u formativnoj dobi djece. To upozoravaju i u SAD.
Znanstveno-istraživački odbor za bioetiku, tehniku i transhumanizam koji djeluje u okviru Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku ima osnovni zadatak da sagleda sve prednosti i nedostatke pojedinih tehničkih rješenja. U tu svrhu je u suradnji s Europskim pokretom Hrvatska i Europskim domom Zagreb, počevši od 2013. organizirao je niz tribina o temama s područja rada ZIO-BTT. Najavljenu Tribinu smatra osobito važnom. U pitanju je skladan razvoj sve malobrojnije hrvatske djece u formativnim godinama.

Goran Šimić: Digitalna demencija kao uzrok preuranjenog kognitivnog urušavanja
U posljednjih nekoliko godina u tehnološki visoko razvijenim zemljama poput Južne Koreje primijećeno je kako kod mladih osoba koje se pretjerano oslanjaju na digitalne tehnologije dolazi do preuranjenog kognitivnog urušavanja. To je stanje karakterizirano dramatičnim smanjenjem stupnja pozornosti i kratkoročnog pamćenja. Napose radnog pamćenja što se rabi za kognitivne zadatke planiranja i radnje koje uključuju odgodu u izvršavanju. Za navedene je promjene u istoimenoj knjizi njemački neuroznanstvenik Manfred Spitzer 2012. godine skovao termin digitalna demencija (Digitale Demenz). S obzirom na enormni porast uporabe digitalnih tehnologija u svakodnevnom životu u cijelome svijetu, sve se više uviđa neophodnost iznalaženja i uvođenja protumjera za borbu protiv navedenog fenomena.

Tara Beata Racz: Odgoj i obrazovanje u digitalno-robotsko doba
Kročili smo u vrijeme eksponencijalnoga tehničkog rasta, automatizacije poslova i sve učestalije uporabe uslužnih robota i umjetne inteligencije. Gotovo svako kućanstvo posjeduje pametne telefone, internetsku vezu i osobno računalo. To posljedično rezultira sve duljim boravkom u virtualnom svijetu. U interakciji s novim tehničkim izumima, ljudi se mijenjaju kao i način na koji doživljavaju i upravljaju svojom okolinom. Zamijećeno je da proizvođači tih tehničkih proizvoda ignoriraju potencijale opasnosti koje takvi proizvodi sa sobom nose. Stoga su psiholozi i psihijatri sve zabrinutiji. Ove promjene sa sobom povlače niz pitanja, izazova i nedoumica, naročito u području odgoja i obrazovanja. To potiče produbljeno ispitivanje kako najbolje pripremiti roditelje, odgajatelje i nastavnike na turbulentnu i neizvjesnu budućnost koja čeka sadašnje, a osobito buduće generacije.

skola-danas @ 21:05 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, travanj 11, 2017

Danas sam shvatila koliko smo lošiji od susjeda s kojima smo se u prošlom stoljeću mogli uspoređivati, ili smo čak prednjačili, a sada sve više zaostajemo.
I Slovenci imaju višu i nižu razinu matematike, ali gledajući zadatke za maturu na njihovoj varijanti NCVVO uočavam razliku.
Razlika u nižoj i višoj razini nije u težini zadataka, kao kod nas, zadaci su potpuno isti. Jedino je vrijeme rješavanja na nižoj razini 120 minuta, a na višoj 90 minuta. Prag polaganja je 40 posto. Da mi damo takvu maturu palo bi pola maturanata. Jer zadaci na našoj nižoj razini su navećim dijelom gradivo osnovne škole, a prag polaganja je ispod 30 posto.
Analiza provedenih ispita je puno temeljitije napravljena u Sloveniji nego kod nas. Kladim se ta tamo nemaju afere s otvaranjem ispita, prepisivanjem na ispitu i slično. Zato kod njih nema dodatnih uvjeta za upis na fakultete, osim naravno za umjetnička, sportska i slična područja koja zahtjevaju talent i vještine.
Zadaci dolaze u škole dan prije, ne danima (ili tjednima?) prije, kao kod nas. To malo umanji mogućnosti za manipulacije, mada ih ni tokod nas ne bi zaustavilo.
Gdje smo mi od Slovenije danas.

Mladi u Srbiji protestiraju već deveti dan za redom. Protest protiv diktature. Pridružili su im se vojni i policijski sindikati. Zanimljivo je da ne viču protiv države, oni imaju transparente na kojima stoji Hoćemo državu. Jer čudovišna tvorevina u kojoj žive se  može nazvati kriminalnom organizacijom, a ne državom kakvu imaju civilizirani narodi. A naši korumpirani mediji gotovo ništa o tim prosvjedima ne prenose. Da ne dobijemo ideju. Ne moraju se bojati. U našem je nacionalnom duhu puno više kukavičluka i sluganskog karaktera. 
Naši su mladi drugačiji. Oni odlaze.
O vojsci i policiji da ne govorimo. Svjesni su kriminala koji se prikriva i šute.

Jučer sam dobila poruku sa zanimljivim videom prigodnog naziva Otvorene laži-inzistirajmo na točnosti. Isplati se pogledati kakve "eksperte" imamo. Ali tako nam je svuda. Jedan od razloga propasti Agrokora bilo je zapošljavanje kumova, prijatelja, rodbine, političkih partnera umjesto stručnjaka, reče jedan anonimni upućeni sugovornik u nedavnom članku o razlozima propasti. Tom logikom očekujmo uskoro  Lex Croatia. 

 

skola-danas @ 20:41 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 28, 2017

Jučer sam poslala u Večernjakovu rubriku Reagiranja komentar na članak  gospođe Lidije Kralj u kojem iznosi ničim opravdane tvrdnje. Vjerojatno bismo se trebali naviknuti na laži koje nam se svakodnevno serviraju, poput toga da rad na računalu poboljšava znanje djece, mada su sve studije pokazale upravo suprotno. U stvari, mislim da je jedna provedena 2007. u Engleskoj pokazala pozitivne rezultate, ali kako je nakon toga uslijedio trošak od 4,5 milijarde funti na informatičko opremanje škola, sklona sam povjerovati da je to istraživanje bilo namješteno. Kad su tolike pare u igri lako nađeš stručnjaka koji će dokazati bilo što. Da u Engleskoj državne škole ne valjaju objasnila mi je ovog ljeta liječnica iz Nizozemske koja radi u Londonu. Mada su i ona i suprug u najvišem poreznom razredu, dakle puno zarađuju, većinu zarade daju za privatne škole za svoja dva djeteta. Ne moram putovati u London da bih to provjeravala. A i više vjerujem Fincima, njihovo je istraživanje pokazalo suprotno.
I, gle čuda, mi skidamo upravo engleske recepte za uspjeh. 
Već godinama predstavnici izdavača ne smiju javno nastupati na našim učiteljskim skupovima, ne smijemo primati od njih poklonjena nastavna sredstva, ali smijemo sklapati partnerstva s Apple-om i Samsungom, čiji je nasljednik ovih dana završio u zatvoru zbog kriminala. Kad se samo sjetim obuke za SamsungSchool. Kod nas u Nacionalnom vijeću za odgoj i obrazovanje može biti osoba zaposlena kod poslodavca koji zarađuje milijune na "edukacijama". Kakva je to poremećena logika? Danas mi je moj najbliži znanstvenik rekao da se vani, na fakultetima, sve više vraćaju na kredu i ploču, jer su uvidjeli štetan utjecaj projektora i prezentacija. Valjda zna, stalno putuje. Ja sam znala odavno. I reagiram, da je barem više reakcija. 
U svakom slučaju moj je komentar danas objavljen. Nalazim ga na PressReaderu. Evo ga:

Reagiranje

na članak u kolumni gospođe Lidije Kralj
Informatika nam je trebala jučer

Slažem se da je program informatike koji se provodi u našim školama zastario i da ga treba mijenjati. Ali u članku je izneseno nekoliko netočnih tvrdnji. Prvo u tome što tvrdi da Hrvatska ima izvrsne učitelje i nastavnike koji se kontinuirano usavršavaju i čije su kompetencije na svjetskoj razini. Neosporno je da postoje izvrsni pojedinci prepoznati na svjetskoj razini, ali su jako rijetki. Prosječan učitelj informatike, trenutno zaposlen u školi, najčešće ima neku drugu struku. Diplomirani informatičari ne odlaze u škole, nego u ustanove u kojima im se nude puno bolji uvjeti. Prošlog sam mjeseca na jednom skupu čula da svih 20 studenata završne godine informatike na zagrebačkom Prirodoslovno matematičkom fakultetu već ima ugovorene poslove u tvrtkama. Ravnatelj jedne od najprestižnijih gimnazija je tom prilikom izjavio da je jedva našao nastavnika informatike. Nastavnici informatike, čak i kad imaju struku, u programiranju i robotici se često ne snalaze i rad s djecom se svodi na teoriju i učenje korisničkih programa. Dakle, dovoljno stručnjaka za predavanje informatike nema i ideja o uvođenju infomatike od prvog razreda osnovne škole pada već na tome. Talentirani infomatičari traže iznimne učitelje i pravi im se rad može organizirati jedino na radionicama, a ne masovnim radom. Primjer takve dobre prakse vidim u jednoj od škola u kojima radim čiji su polaznici već godinama prepoznati na svjetskoj razini.
Tvrdnja da učitelji trebaju dodatne edukacije jako zabrinjava, jer smo svih ovih godina imali puno masovnih edukacija, koje su često bile nekorisne i skupe. Potrošene su stotine milijuna kuna na stručna usavršavanja, s otužnim rezultatima. I ova koje se sada organiziraju za škole koje su dobile takozvane učionice budućnosti su loše organizirana. Vrijeme je da se počne kontrolirati korist ovakvih skupih usavršavanja i kupovanja skupe opreme na kojoj se ne radi, a koja zastarijeva munjevitom brzinom. Iz prve ruke vidim korištenje te opreme samo za snimanja populističkih članaka ili emisija, što je smiješno i djeci koja sudjeluju u tim lažiranjima.
Digitalni obrazovni sadržaji koji nastaju u projektima koji se provode zadnjih godinu-dvije su lošiji od postojećih, najčešće se proizvode stihijski i rijetko ih tko koristi. A jako su skupo plaćeni. Ne postoje nikakvi standardi za izradu tih sadržaja i u tim uvjetima napravit će puno više štete nego koristi. Već smo do sada potrošili desetine milijuna kuna za digitalne materijale koji malo vrijede. Globalna OECD-ova studija Students, Computers and Learning-Making the Connection iz 2015. godine je pokazala da učenici koji u školi matematiku uče bez računala imaju najbolje rezultate u usporedbi s onima koji ih umjereno ili puno koriste, a još je veća razlika u čitalačkoj pismenosti onih koji uče bez računala i onih koji ih u školi puno koriste. Kakve rezultate možemo očekivati od rada po lošim digitalnim materijalima?!
Traženje široke i jasne podrške u novcu, obrazovnim sadržajima, edukacijama (opet novcu) je  licemjerno. Jer posljednjih smo 10-15 godina u informatičku opremu i informatičke edukacije uložili puno više novaca nego u sve ostale predmete zajedno. S bijednim rezultatima.
Informatika je samo priključeni član STEM područja, a ne njegov jedini ili najvažniji dio. Nadam se da ću doživjeti dan kad će javni mediji početi govoriti o potrebi opremanja kabineta fizike, kemije, biologije i tehničke kulture koji su, u prosjeku, puno jadnije opremljeni od informatičkih učionica.


skola-danas @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, veljača 25, 2017

Nedavno se ministar obrazovanja pohvalio da smo jako dobri u korištenju EU fondova namijenjenih obrazovanju. Možda jesmo ako se gleda količina izvučenih sredstava, ali bojim se da nitko nije pošteno analizirao kako su ona potrošena. Od početka mi je izgledalo da je tu puno turizma, koji je pravdan skupljanjem iskustava, mada se putovalo i u zemlje čiji su obrazovni sustavi prilično jadni. Neki mi je dan osoba u jednoj zatvorenoj fb grupi detaljno objasnila kako je njena mala škola (po procjeni oko 300 učenika) potrošila milijun kuna iz EU fondova. Osoba, ne kolega, jer nije riječ ni o ravnatelju, ni o nastavniku, ni o stručnom suradniku. Izgleda da se na obrazovna putovanje može čim si zaposlen u školi. I to u 40 zemalja, po njenim riječima.
Od materijalnog je kupljeno 6 laptopa, 2 tableta, fotoaparat, navigacija i školski razglas. Sve skupa može koštati do 100.000 kuna, ne znam kvalitetu kupljene opreme. Vjerojatno košta manje, sudim po uobičajenoj kvaliteti opreme iz EU fondova. Od nematerijalnog se navodi da je škola spoznala da pola zaposlenika škole zna koristiti engleski jezik, ali ih treba potaknuti da se usude. Čudno, ako znaju. Dalje, neki nastavnici su vidjeli "Atlantik, Sredozemno more, Baltik, Polarni krug, obale Sirije, okupirani Cipar, Crno more, Chausescovu palaču od 3 milijarde dolara, Louvre, Eiffelov toranj, Muzej Ataturka, sobove, kitove, hareme, Vatikan, naciste, Draculu (?), Colloseum, nebrojene dvorce, rijeke, Auschwitz, Alpe, obale Dana D, Sultanahmet, Bospor, Mramorno more, Sardiniju, Island, vulkane, engleski House of Parliament, Muzej Picassa, coridu, flamenco. " . Bili su "u finskoj učionici, turskoj, njemačkoj, mađarskoj, rumunjskoj, islandskoj, švedskoj, francuskoj, poljskoj, engleskoj, slovenskoj i mnogima drugima."  Jeli su "paellu, ptice, losose, morske pse, sarme, baklave, splačine svakakve bjelosvjetske".  "Učenika od 16 godina koji nikad nije izašao van granica Hrvatske u 5 dana smo provozali kroz pet država." Krasno iskustvo za njega, ali neprimjenjivo za sve učenike. Marljivi korisnik  EU fondova se hvali da "učitelji i učenici sada znaju kako bukirati let, kako se čekirati, kako voditi računa o budžetu, kako surađivati s drugima".  Iskreno sumnjam da svi učenici i učitelji te škole sada znaju sve navedeno, ali kad bi trebali naučili bi bez ikakvih problema.  Ovo mi je posebno iritantno: "Naučili smo tolerirati drugačiji izgled ljudi, boju kože, običaje, narodne nošnje, kulturu." Jer bi netko mogao shvatiti da oni koji ne posjete 40 zemalja imaju opravdanje za svoju netoleranciju, a isti dojam ostavlja izjava "Naučili smo što je tim, timski rad i suradnja". Izjava da su "desetke tisuća kuna usmjerili lokalnim proizvođačima suvenira, poljoprivrednih proizvoda, hrane, usluga smještaja, prijevoza, našim muzejima, galerijama, lokalnim dućanima i restoranima" opet potvrđuje da se obrazovni novac troši u neke druge svrhe, a i s tim iznosom smo jako daleko od potrošenog milijuna. To da su "učenici razvili informatičke i jezične kompetencije, kuhali su, plesali, radili kemijske i fizikalne pokuse, imali zanimljive radionice" me ne impresionira, jer bi to trebali raditi svakoga dana u svojoj hrvatskoj školi. Nekako mi se čini da ne rade, jer ne vidim potrošenog novca na opremu kabineta.  "Učitelji u svim tim državama su držali nastavne sate i predavanja." Održavaju li, zbog diseminacije iskustava, ta predavanja i u matičnoj zemlji? Jer ono što sam vidjela od toga na skupovima nastavnika fizike me nije impresioniralo. Upravo suprotno.  To što su "promovirali ljepote Hrvatske" sigurno neće razviti naš turizam jer oni koji putuju s EU fondovima traže besplatni turizam.  I kao najvažniji doprinos ovih silnih putovanja je "Spoznali smo da smo odlični, ravnopravni, da smo Europljani!" Kako to šuplje zvuči.

Vjerujem da bi jednako izgledao troškovnik većine EU projekata. Nevjerojatno je da škole dobivaju sedmeroznamenkaste iznose koji se opravdavaju izradom nekih čudnih himera od izbornih predmeta koje nitko neće upisivati ili izradom digitalnih materijala koji su puno gori od već godinama postojećih. A u praksi se glavnina novaca troši na, ne besplatni, nego plaćeni turizam. Jer organizatori će napredovati u zvanja mentora i savjetnika, jer su, nekom čudnom logikom,  konzumacijom svjetskih specijaliteta i razgledavanjem svjetskih destinacija  postali puno bolji predavači. 

skola-danas @ 17:00 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
147147
škola
Nema zapisa.
Index.hr
Nema zapisa.